BBC News
Narges Mohamadi: Iranska nobelovka u bolnici posle godina u zatvoru
Slika dobitnice Nobelove nagrade za mir Narges Mohamadi projektovana je na fasadu Grand hotela u centru Osla pre Nobelovog banketa.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir skoro dve decenije provela je u zatvoru zbog njenog aktivizma za ljudska prava.
Na ceremoniji u norveškoj prestonici Oslu, 10. decembra 2023. godine, 17-godišnji blizanci, momak i devojka, preuzimaju medalju Nobelove nagrade za mir i postavljaju je na praznu stolicu između njih.
Devojka drži govor o tome koliko im je teško da prolaze kroz adolescenciju bez majke, ali i o ponosu zbog njene odbrane ljudskih prava, naročito žena u Iranu.
Razdvojeni su od majke u osmoj godini, kada su napustili Iran da bi se preselili u Evropu.
Ona je i tada i danas u iranskom zatvoru.
Kad su blizanci imali samo dve godine, iranski ispitivač ju je upozorio:
„Nemoj misliti da nećeš biti uhapšena zato što imaš malu decu. Strpaću i tebe i tvoju decu u ćeliju zajedno.
„Moraš da napustiš Teheran.“
Međutim, nije otišla.
Odbila je da se povuče iz života posvećenog aktivizmu odbrane ljudskih prava.
I tako je Narges Mohamadi postala jedna od svega dve Iranke koje su osvojile Nobelovu nagradu za mir.
Do sada je bila uhapšena više od 14 puta.
Osuđena je na ukupno 31 godinu zatvora i 154 udarca bičem, prema Nobelovoj fondaciji.
Uprkos ozbiljnim zdravstvenim problemima koji zahtevaju medicinsko lečenje, provela je veći deo protekle dve decenije prebacujući se iz zatvora u zatvor.
Izložena je fizičkom i psihološkom zlostavljanju, u koje spadaju premlaćivanja, zato što je odbila da nosi maramu tokom ispitivanja ili sudskih ročišta, navode članovi njene porodice i aktivisti.
U nedelju, 10. maja 2026. godine, Mohamadi je prebačena iz zatvora u teheransku bolnicu usled zabrinutosti za njeno pogoršano zdravlje.
Iranske vlasti su dopustile „suspenziju kazne uz pozamašnu kauciju“ i „sada je u bolnici Teheran Pars leči njen vlastiti medicinski tim“, saopštila je Fondacija Narges Mohamadi.
Nakon sumnje na srčani udar, provela je 10 dana na odeljenju za intenzivnu negu bolnice u gradu Zandžanu, na severu Irana, gde je služila aktuelnu kaznu, prema njenoj advokatkinji Čirin Ardakani.
U poslednja četiri meseca je izgubila 20 kilograma i bila joj je potrebna oprema za kiseonik da bi disala.
Njen brat Hamdireza, koji živi u Norveškoj, rekao je za BBC njuz da „nimalo ne sumnja u to da je režim odlučio da se otarasi ljudi kao što su Narges i drugi aktivisti“.
- Zašto Iran pogubi više žena nego bilo koja druga zemlja
- 'Hoću li dočekati sutra': Iranci u strahu od represije i vazdušnih napada
- Stotine ubijenih u brutalnom gušenju protesta u Iranu: BBC je dobio njihove fotografije
Politička aktivnost
Mohamadi potiče iz političke porodice.
U vreme kad je rođena, 21. aprila 1972. godine, u Zandžanu, nekoliko njih je već bilo pogubljeno.
Odrasla je u Karadžu, velikom gradu u severno-centralnom Iranu, i kurdistanskoj pokrajini u zapadnom Iranu.
Ozbiljnim političkim aktivizmom je počela da se bavi na univerzitetu, dok je studirala primenjenu fiziku.
Godine 1997, Mohamadi je postala aktivna u predizbornoj kampanji bivšeg predsednika Muhameda Katamija.
Tokom parlamentarnih izbora 1999. godine, sarađivala je sa Versko-nacionalističkom kampanjom, koja je spojila islamske principe sa sekularnim iranskim nacionalizmom.
Nakon te godine, udala se za versko-nacionalističkog političkog aktivistu Tagija Rahmanija, koji je i sam proveo najmanje 14 godina u zatvoru.
Njihovi blizanci, Kijana i Ali Rahmani, rođeni su 28. novembra 2006. godine.
Njeno ime postalo je poznatije u svetu 2010. godine, kad se Centar branilaca ljudskih prava (DHRC), gde je potpredsednica, našao pod žestokim napadom iranskih vlasti.
Uhapšena je u njenom domu i izložena ispitivanjima.
Bliska saradnica Širin Ebadi, sutkinja, pravnica i prva Iranka koja je osvojila Nobelovu nagradu za mir u oktobru 2003. godine, bila je među onima koji su osnovali ovu iransku organizaciju 2001. godine, da bi branila političke zatvorenike, žene i manjine.
Postepeno se, međutim, politički stav Narges Mohamadi menjao, od podrške strukturalnoj reformi do izraženije kritike Islamske Republike.
U vreme kad je glasala na iranskim predsedničkim izborima u maju 2017. godine, učinila je to iz teheranskog zatvora Evin.
Posle antivladinih protesta s kraja 2017. i početka 2018. godine, tokom kojih su demonstranti navodni ubijeni nakon što su se našli pod direktnom vatrom snaga bezbednosti, Mohamadi i 14 drugih aktivista pozvali su na referendum da se „utvrdi da li iranski narod želi da zadrži aktuelni teokratski sistem vlasti u zemlji“.
Iz zatvora, u vreme prve godišnjice smrti Mahse Amini u pritvoru iranske policije za moral, koja je izazvala nacionalne proteste nazvane „Žena, život, sloboda“, Mohamadi je nazvala 16. septembar 2022. godine danom kad je „zabeleženo tlačenje žena Irana od verske autoritarne vlasti“.
Pogledajte video o Mahsi Amini i protestima u Iranu
Skandiranje slogana
Pre nego što je osvojila Nobelovu nagradu za mir, Mohamadi je rekla na društvenoj mreži Klabhaus, da je posvetila život primeni 30 članova Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Dvanaestog decembra 2025. godine, objavljena je slika Mohamadi - privremeno oslobođene iz zatvora iz medicinskih razloga - kako stoji na krovu kola, skandirajući slogane, na spomen ceremoniji za advokata Kosrova Alikordija.
Snage bezbednosti su je uhapsile i, nakon što je odbila da prizna legitimitet sudova Republike, osuđena je na sedam i po godine zatvora i dve godine unutrašnjeg izgnanstva.
Pojaviće se na sudu samo ako postupak bude javan i ako bude mogla da nosi odeću po vlastitom izboru, saopštila je Mohamadi.
Posle 12-dnevnog rata iz juna 2025. godine sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, Mohamadi, Ebadi i pet drugih iranskih aktivista pozvali su UN da preduzmu „hitne i odlučne korake“ da prisile Islamsku Republiku da „zaustavi obogaćivanja uranijuma“ i da „obe strane obustave vojne napade“.
Ona i 16 drugih aktivista potom su izdali saopštenje podrške uličnim protestima iz januara 2026. godine i nazvali mirnu tranziciju od Islamske Republike „nezaustavljivom nužnošću“.
Međutim, uprkos njenim svedočanstvima o mučenju i zlostavljanju u zatvoru, javni imidž Mohamadi ostao je imidž žene koja voli život.
Bilo na slikama i snimcima iz zatvora ili memorijalnim ceremonijama za ubijene, često je mogla da se vidi kako pleše ili peva, zajedno sa drugim ženama koje traže pravdu.
Pogledajte kako Narges Mohamadi čestita deci rođendan iz zatvora
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
- Nobelova nagrada za mir zatočenoj iranskoj aktivistkinji za ljudska prava
- Iranske vlasti nemilosrdne: Nova zatvorska kazna dobitnici Nobelove nagrade za mir
- Kakav je bio život žena u Iranu pre Islamske revolucije
- 'Više mi nisi sestra': Svađe u iranskim porodicama zbog rata
- Autoritarni režimi umiru postepeno, zatim naglo, ali Iran još nije stigao dotle: BBC urednik
- Oštećen ili uništen - koliku štetu je pretrpeo iranski nuklearni program
